Pristrani post o Božiću na selu i Božićnom koncertu

KOMENTAR?

klik za uvećanje

U vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana i pripadajućih im praznika, većina je ljudi na selu osuđena na gledanje repriza filmova iz ’80-ih, na prežderavanje prekaloričnim kolačima, masnim štruklama, ispijanje litara gemišta i kuhanog vina, svakodnevne višekratne posjete crkvi (jer je to tradicija, a i bojimo se pakla) bez nekog pretjeranog razloga osim razbijanja dosade ili predaha između kremšnita i kakao šnita.
Bez društvenih događanja koje bi mogli posjetiti, ljudi na selu trate dane u birtijama ili u kletima. “Drugačije je bilo kad je Tito bio živ”, rekla bi moja baka koja Titov poster već tridesetak godina skriva u svom ormaru ispod pregača.  “Kad je Tito bio živ, nisu ljudi tol’ko išli po birtijama. Išli smo na Polnoćku i pjevali smo u crkvi”, kaže moja baka koja ne razumije da  promjene u društvenom poimanju Božića nemaju veze sa promjenom političkog sustava – barem ne u hrvatskom slučaju.
A možda smo sad, budući da službeno možemo uživati u vjerskim slobodama, počeli tu vjeru uzimati zdravo za gotovo, pa trenutke koje bismo, mi pravi kršćani, trebali provesti pred oltarom, sad provodimo za šankom.
Nije to loše, rekla bih. Čovjek se i za šankom može pomiriti sam sa sobom i s Bogom.
Nakon ove poveće i nebitne digresije i pretjeranog generaliziranja (a bez empirijskog istraživanja) o hrvatskom interesu za vjerom, mogu samo reći da u posljednje vrijeme i nije tako loše živjeti na selu. Naravno, od mjesta do mjesta taj se osjećaj razlikuje jer država, županije ili općine, malo toga čine da bi svojim građanima izvan najvećih gradova, uljepšali božićne praznike. Sve ovisi, naravno o osobnim inicijativama i trudu nekolicine ljudi koji svoje su voljni svoje živce i slobodno vrijeme utrošiti na uljepšavanje blagdana drugim ljudima, bez da očekuju išta zauzvrat. Izbjegavanje “egzodusa sa hrvatskog sela”, kako je jednom najavio omiljeni pisac svih novinara, Josip Županov, moguće je samo ako se ljudi na selu osjećaju kao ljudi.
Kako većina studenata u Zagrebu dolazi iz neke selendre (uključujući i mene), svi znaju o čemu pričam.
Ipak, u mojoj selendri, Svetom Petru Orehovcu, već se godinama svakog Božića u 15 sati okupljaju mame, tate, djedovi, bake, djeca i mladi, kako bi u svom selu, osim odlaska na mljekaru, prisustvovali još jednom društvenom događaju.

Božićni koncert, Sveti Petar Orehovec; klik za uvećanje

U sat vremena koncerta, koji se priprema i po nekoliko mjeseci, zasigurno svatko može čuti svoju omiljenu božićnu pjesmu, otpjevanu uz pomoć neklasičnih crkvenih instrumenata poput flaute, violine, gitare i trube.

Domaćin koncerta, koji se tradicionalno svake godine održava u crkvi Sv. Petra apostola je zbor “Magnificat” i njegova voditeljica Petra Siladi, studentica PMF-a.

Gosti na koncertu bili su članovi crkvenog zbora već spomenute crkve, takozvani “veliki zbor”, te orkestar Osnovne škole Sveti Petar Orehovec pod vodstvom učitelja Darka Kožara, velikog zaljubljenika u glazbu. Nekoliko pjesama svojom je svirkom popratio i tamburaški sastav “Nova Nada” koji svake godine svira na Polnoćki i Božićnoj misi u Orehovcu.

Sveukupno je izvedeno petnaestak pjesama, a najveće ovacije i ove su godine izazvali “Zvončići”. Kako i sama obožavam tu pjesmu, jedan od najvećih šokova za ove praznike, osim pjevanja na dotičnom koncertu o kojem pišem, bila je spoznaja da je Zvončiće napisao (preveo na hrvatski) nitko drugi doli Krunoslav Kićo Slabinac.

Božićni koncert, iako svojom kvalitetom nikako ne može parirati velikim koncertima poput onog u Ciboni ili slično, ljude kojima je namijenjen neizmjerno veseli. To je ono što sam maloprije htjela reći. Ljudi se žele osjećati kao ljudi, žele vidjeti da netko radi nešto za njih i, baš poput ljudi u gradovima koji imaju prilike svakodnevno prisustvovati nekom kulturno-umjetničkom programu, jednom u godini kvalitetu svog življenja uzdići na neki viši nivo.
I nije bitno što je koncert izveden u crkvi. U ovom je slučaju Crkva samo povod, instrument. Nikako razlog ili svrha.
Sretan Božić svima, bez obzira na formu u kojoj poimate svog Boga.
Galerija slika je ovdje!

“ZVONČIĆI” – “MAGNIFICAT” I TAMBURAŠKI SASTAV “NOVA NADA”

“U TO VRIJEME GODIŠTA” – ORKESTAR OŠ SV.PETAR OREHOVEC