“Do posljednjeg crteža”

"do posljednjeg crteža", klik za uvećanje

„Do posljednjeg daha“ („A Bout de Souffle“) film je Jean-Luca Godarda iz 1961. godine u kojem Jean Seaberg glumi Francescu Franchini, revoltiranu studenticu novinarstva koja se protiv društvenih normi bori ne-nošenjem grudnjaka.
Negdje u isto to vrijeme daleko od Francuske, šampanjaca i Azurne obale, u malom gradu Rijeci u tadašnjoj Jugoslaviji pokrenuta je „Međunarodna izložba originalnog crteža.“
Iako sam premlada da bih znala kako je to nekad izgledalo, a podaci o tome na internetu ne postoje, pokretanje tog projekta čini mi se kao revolt protiv tadašnjeg režima, njegovih normi i ustaljenih pravila, a opet, i revolt Jugoslavije prema svijetu koji je svodi samo na problematičnu političku situaciju.
Pomno izabrani crteži, avangardni i pomalo nerazumljivi, a opet zanimljivi i vrijedni pozornosti, zasigurno nisu bili ideal komunističkog režima, bratstva i jedinstva.
Početkom prosinca prošle godine, u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti (MMSU), taj je projekt, iako bez epiteta „originalnog“ oživio po sedamnaesti put. Čini se kako je nekonvencionalna Rijeka, bez obzira na potencijalnu manju posjećenost, savršeno za isto tako nekonvencionalnu manifestaciju.
17. Međunarodna izložba crteža nazvana „Do posljednjeg crteža“ ove godine uključuje i animaciju, tako da posjetitelji, uz animirane filmove 15 stranih i domaćih autora, mogu vidjeti oko 140 originalnih crteža i skica od kojih su ti filmovi napravljeni.
Širok raspon različitih tehnika crtanja, tema i stilova zasigurno će zadovoljiti ljude različitih afiniteta, dobnih skupina i ukusa, pod uvjetom da ne očekujete još jednu megalomansku pretencioznu izložbu.
Autori prisutni na ovoj izložbi još uvijek koriste tradicionalnu tehniku crtanja rukom na papiru ili kompjuteru, a njihovi filmovi izabrani za ovu izložbu pripadaju krugu autorskih filmova koji se uglavnom mogu vidjeti samo na filmskim festivalima.
Autor likovnog postava je Darko Fritz, a ovogodišnji sudionici izložbe su Igor Ćorić, Paul Driessen, Thomas Hicks, Elizabeth Hobbs, Andreas Hykade, Igor Kovalyov, Simone Massi, Izibene Oñederra , Priit Pärn, Michaela Pavlátová  i Vratislav Hlavaty, Daniel Šuljić,  J.J. Villard, Atsushi Wada i Koji Yamamura. Zanimljiva je informacija da su Paul Driessen i Michaela Pavlátová bili nominirani i za Oskara, što svjedoči o neospornoj kvaliteti izabranih animiranih filmova.
Izložba crteža, osim samog postava crteža i animacija, posjetiteljima nudi bogat program predavanja, projekcija i edukativnih programa koje će se održavati u MMSU, Malom salonu i Art kinu Croatia. Tako da, ako vam je dosta priča o Rembrandtu, Tihoj pobuni i njemačkim ekspresionistima i ako vam se već diže kosa na glavi na sam spomen klasične „must-see“ umjetnosti, možete, ali i ne morate pogledati ovu izložbu. Radi se o recentnijim radovima zanimljivih autora koji njeguju različite tehnike crtanja, a bez obzira hoćete li njihove filmove smatrati posljednjim krikom umjetnosti ili nerazumljivim smećem, zaokupit će vašu pozornost i osjetila.
Dođite na izložbu, stavite slušalice i u vlastitoj intimi i s vlastitim mislima, neometano pogledajte nesuvisli film o nosevima ili vješanju povučenog prištavog tinejđera – ili se pravite pametnima gledajući pet minuta u Rembrandtovu grafiku.

GALERIJU SLIKA SA IZLOŽBE POGLEDAJTE OVDJE!

“THE SON OF SATAN” : JJ WILLARD (2005) (ulomak iz filma)